Nikada ranije nisam napisao nijednu priču. Međutim, jednog dana u potpunoj tišini zabilježio sam samo svoje auditivne impresije:

Istovremeno se miješaju zvukovi pjevanja ptica, zvuk usisivača iz susjednog stana, sirena lokomotive, igra djece u drugom stanu, šum mašine u pivari u daljini, kucanje sata na stolu, zujanje frižidera, fudbalska utakmica na TV-u u stanu pored, blaga buka vozila u okolnim ulicama, prolazak ljudi kroz hodnik zgrade uz lupanje vrata, paljenje interfona i lajanje pasa. Šuškanje odjeće koju nosim. Šuštanje papira ispod ruke. Prolazak zraka kroz nos.

Shvatio sam da sam zapravo napisao svoju prvu priču.

Mogao sam da uspostavim neku svoju ličnu analogiju: kao što su elementi ove priče raznorodni, ali spontano lako povezani u cjelinu, tako su i u  mojim radovima dovedeni u vezu različiti materijali, oblici, kombinacije boja, predmeti, gotova djela. Sve to stavljeno je u službu jedne kompozicije. Uz jedino objašnjenje i opravdanje da to tako treba.

Većina radova podstaknuta je i izazvana (baš kao i priča) unutrašnjim oduševljenjem, tj. osjećanjem, emocionalnim uzbuđenjem. Jedino mogu da se trudim da sklapanje tog materijala bude kontrolisano i organizovano da bi pozitivno djelovalo na imaginaciju publike. Shodno tome i sajt ima funkciju kataloga vizuelnih elemenata dizajniranih da u sintezi sa prostorom i vremenom čine jedno djelo ili cjelinu. Da egzistiraju. Da funkcionišu.